prva strana

Ponedeljak, 29. April 2024.

Revija KOLUBARA - Maj 2003 > prilike

prijava | registracija

revija

stav

prilike

ljudi

prošlost

mediji

izbor

kultura

pisma

kalendar

dodatak

revija +

arhiva

impresum

pretraga

Povratak u svakodnevicu

Branko Vićentijević

(Ne)ispravna malina

– Jedan od beogradskih izvoznika obavešten je od partnera iz zemalja Evropske unije da su u malini koja se izvozi iz Srbije pronađeni ostaci pojedinih pesticida korišćenih u zaštiti od biljnih štetočina i bolesti, teških metala olova i kadmijuma zbog prekomerne upotrebe mineralnih đubriva, koji su štetni po ljudsko zdravlje. Ove štetne materije, međutim, nisu pronađene u malini proizvedenoj u Mađarskoj i Poljskoj, pa je iz Regionalne privredne komore u Valjevu otišlo upozorenje proizvođačima, otkupljivačima, vlasnicima hladnjača i izvoznicima „našeg strateškog proizvoda malina Srbije”.

(Foto: Ljuba Rankovic)

Informacija o rezultatima analiza u Regionalu komoru stigla je iz Ministarstva za poljoprivredu, šumarstvo i vodopivredu Srbije. Uz napomenu da se „trećina maline proizvedene u Srbiji ubere u Valjevskom kraju”, voćarima se preporučuje kontrola uzoraka zemljišta i dosledno poštovanje fabričkih uputstava za upotrebu pesticida, pre svega koncentracije hemijskih sredstava za zaštitu i vreme kada se malinjaci tretiraju, kao i karenca pesticida - broj dana koji mora da protekne od poslednjeg preskanja malinjaka do berbe plodova. Stručnjaci koji brinu o malinjacima, voćari i zaštitari, kažu da do pomenutih problema u proizvodnji „crvenog zlata” i dolazi zbog toga što se ne poštuju uputstva za primenu pojedinih preparata, dok se zemljoradnici retko odlučuju za analizu zemljišta čak i kada se odlučuju za zasnivanje novih malinjaka. Veliki problem je nepostojanje laboratorijske kontrole plodova tokom berbe. Kasnije analize u zemljama koje malinu kupuju iz Srbije i eventualni negativni rezultati kompromituju čitav posao. Muka je i to što su seoske zemljoradničke zadruge gotovo ugašene, a u velikim teškoćama su i prehrambeno-industrijski kombinati poput valjevske „Srbijanke” ili „Podgorke” iz Osečine koji su godinama brinuli o proizvodnji maline na posedima zemljoradnika u Valjevskom kraju.

Među proizvođačima maline ima doduše i mišljenja da su pomenuti rezultati laboratorijskih analiza u inostranstvu „frizirani”, pa mogu biti i deo tržišne utakmice kako bi se oborila cena maline iz Srbije u izvozu, ali i otkupna cena za berbu ovogodišnjeg roda. Jer, vele oni, kod nas se sredstva zaštite, čak mineralna đubriva, dovoljno ne koriste, ne sporeći pritom da ima i „neodgovornih proizvođača, otkupljivača i izvoznika spremnih da zarad trenutnog ćara dovedu u pitanje čitav posao i ugled zemlje”. Ponešto od iskustava Čilea, gde je u vreme ovogodišnje kampanje maline bila delegacija voćara iz Srbije, primenjivih i kod nas, valjalo bi koristiti „čim prije”.